Kolegica Ana Zlatar došla nam je u grupu podijeliti svoje iskustvo iz vremena kada je volontirala u Tanzaniji. Ana je bila u gradu Songei od travnja do prosinca 2011. preko udruge Kolajna ljubavi. Tamo je boravila u sirotištu Sv. Ante gdje je s volonterima iz Hrvatske brinula o djeci bez roditeljske skrbi. Kroz to iskustvo spoznala je da je  najljepše davati se za drugog i tada je osjetila poziv da bude odgojitelj. Njeno svjedočanstvo je bilo veoma živo i dirnulo je djecu u spoznaji da djeca sama peru rublje, da sami idu po vodu nekoliko kilometara. Tu vodu nose na glavi, a često nemaju ni dovoljno da bi se oprali. Kolegica Ana je donijela i prezentaciju gdje smo mogli vidjeti kako izgleda njihov vrtić, škola, put kojim nose vodu, njihov prostor u kojem žive, igračke koje su od odpada, prazne flaše… Vidjeli smo tetu Anu kako uči hodati tu malu djecu bez roditelja, kako s njima provodi vrijeme i pokušava njihov život učiniti ljepšim. Našu djecu je to veoma dirnulo jer oni ne mogu ni zamisliti da rade nešto osim igre. Uz sve te nove informacije čuli smo i pjesmu o Africi , a onda smo i mi teti Ani otpjevali pjesme koje smo i mi naučili na svahili jeziku i pjesmu s kojom smo nastupali na maškarama. U ugodnoj atmosferi smo se rastali i sa razmišljanjima kako je lijepo pomagati.

Odgojiteljice ; Marina i Iva