Djetetu je prirodno rukama istraživati svijet oko sebe. Ono “Uči čineći” – u izravnom doticaju s onim što ga okružuje. Treba zadovoljiti njegovu želju i prirodu za istraživanjem raznim poticajima koje im nudimo. Tu veliku ulogu ima odgojitelj koji priprema kvalitetno poticajno okruženje i tako omogućuje djeci mnoštvo samoorganiziranih istraživačkih aktivnosti koje ih u danom trenutku zanimaju, a zatim postaje promatrač i uključuje se prema potrebi.

Djeci su ponuđene razne umetaljke (veće/manje, tanje/deblje), rastresiti materijali (riža, pijesak), prirodni materijali – jesenski plodovi (kesteni, orasi, češeri, ukrasne tikvice, lišće..), neoblikovani materijali (kutije, boce, čepovi, kartonski tuljci..). Ponuđenim materijalima djeca imaju mogućnost prenošenja, punjenja/ pražnjenja, otvaranja/zatvaranja, konstruiranja/rušenja, uočavanja razlika tanko/debelo, veliko/malo, puno/prazno, uočavanje teksture, zvuka i slično.

Samo to istraživanje je od velike važnosti jer na taj način djeca razvijaju svoju pažnju, koncentraciju, finu motoriku prstiju i šake, okulomotoriku, koordinaciju, manipuliranjem i isprobavanjem potiče se razvoj konitivnih sposobnosti te otkrivaju vlastite mogućnosti i sposobnosti.

Odgojiteljica Maja i med.sestra Đurđa