Dosada je neugodno stanje koje spada pod vrstu stresa. Kad je djetetu dosadno, mnogi roditelji sebe doživljavaju kao lošeg roditelja jer ne znaju kako pomoći djetetu da mu bude zanimljivo. No, to nije niti potrebno.

Stručnjaci smatraju kako dječja dosada nije problem i da je zapravo sasvim u redu da se djeca ponekad dosađuju. Problem dosade uvijek je bio pokretač i dosada je zapravo važan i dobar faktor razvoja djeteta. Roditelji danas pak previše zaštićuju djecu, sve rade umjesto djeteta, rješavaju problem dosade svoje djece umjesto da ga puste da ga dijete samo riješi.

Djeci je potrebno omogućiti uvjete za dosadu, osigurati im zadovoljenje bioloških potreba i sigurno okružje te dosadi osigurati „plodno tlo“ za što pozitivnije rezultate.

Svakodnevica koju danas žive djeca i njihovi roditelji vrlo često ne pruža mogućnost da djeca dožive trenutak dosade. Oni imaju previše izbora: mobitel, televizije, tablet, previše igračaka, aktivnosti… Izbor je svakako jako važan jer nam daje osjećaj kontrole i izbor treba postojati, ali ne u tolikoj mjeri. Prekobrojne aktivnosti za djecu nisu dobre. Mnogo bitnije za dječji razvoj od svega dostupnog na tržištu i od organiziranih aktivnosti je omogućiti im da se igraju vani, po mogućnosti u prirodi.

Nadalje, dosada pomaže djeci da stvore toleranciju na iskustva i situacije koje nisu uvijek savršene, da upravljaju svojim frustracijama i reguliraju emocijama kad stvari ne idu onako kako su zamislili. Dosada djeci također pomaže da razviju strategije planiranja, rješavanja problema, fleksibilnost i organizacijske vještine.

Dosada sama po sebi ne pomaže u stjecanju vještina, već ono što djeca učine s činjenicom da im je dosadno. Djeca ne planiraju aktivnosti kroz dan, no kada trebaju osmisliti kako će ispuniti svoje vrijeme, moraju stvoriti neki plan i organizirati se. To će im pomoći da kasnije bolje rješavaju razne zadatke te da budu fleksibilniji. Dječja je dosada dobra i jer potiče kreativnost, samopoštovanje i originalnost u razmišljanju. Ona nije nužno loša, no djecu treba naučiti kako da njome upravljaju.

Kreativno razmišljanje ključno je pri svladavanju dječje dosade no, neku je djecu potrebno usmjeriti. Ako su djeca mala i uvijek se s igračkama igraju na isti način, može im se pokazati kako da razmišljaju drugačije, npr, pomiješati im igračke. Ako se dijete uvijek igra s kockicama i gradi toranj, u igru bi trebalo ubaciti još neke elemente i tako proširi priču, što će djetetu otvoriti skroz novi svijet.

Ako su djeca starija korisni su projekti koji se mogu izvoditi na više načina i imaju više mogućih ishoda. Takvim aktivnostima mogu pronaći neku novu zanimaciju i izgraditi samopouzdanje rješavanjem problema.

Dijete mora naučiti prihvatiti neuspjeh, što je zapravo još jedna od prednost dječje dosade. Ponekad aktivnosti ne idu onako kako smo planirali, no tako će dijete naučiti osmisliti novi pristup. Neuspjeh gradi toleranciju na frustraciju i stvara upornost i hrabrost. Dječja dosada pomaže da se na neuspjeh prestane gledati kao na nešto loše i izrazito negativno.

Dosada je dakle prilika za naučiti nešto novo tako da sljedeći puta kad čujete ”mama dosadno mi je” samo odgovorite „Super! Jedva čekam vidjeti što ćeš sad smisliti“.

Ana Željeznak Jovičić, prof.ped.