Dijete se od rođenja intenzivno razvija na različitim područjima. Promjene su vidljive gotovo svakodnevno. Dijete raste, postaje sve spretnije i sposobnije iz dana u dan. No, postoje i one nesretne opcije kada razvoj djeteta nije u skladu s njegovom dobi. To može, ali i ne mora označavati razvojna odstupanja.

Nekad je odstupanje u razvoju djeteta vidljivo odmah po rođenju, nekad to primijete pedijatri, ponekad odgojiteljice, a ponekad i sami roditelji. Odgojiteljima i ostalim stručnjacima je uočavanje odstupanja jednostavnije jer su okruženi djecom pa se mogu služiti metodom komparacije. Kod roditelja to najčešće nije tako. Većina roditelja zapravo ni ne zna koje bi vještine dijete trebalo imati u određenoj dobi. Potrebno im je objasniti na što obratiti pozornost.

Da bi se uopće ustanovila razvojna odstupanja, potrebna je cjelokupna procjena tima stručnjaka. Ono što roditelj može učiniti je pratiti određene znakove i reagirati u slučaju da primijeti nešto što ga zabrinjava.

Djecu pratimo kroz razvojna područja ( u odnosu na dob djeteta):

• emocionalni i socijalni razvoj
• motorički razvoj
• govorno-jezični razvoj

Neka odstupanja u emocionalnom i socijalnom razvoju:

• ne zadržava se u aktivnosti koliko i njegovi vršnjaci
• ne traži ljubav, podršku ili tjelesni kontakt s roditeljima ili drugim bliskim osobama
• odbija kontakt očima
• prisutni su stereotipni pokreti, ljuljanje tijela ili dijelova tijela, neprirodno mahanje rukama – stereotipije
• povlači se u sebe, fokusira se na neobične predmete ili aktivnosti kroz duže vrijeme i to voli više nego aktivnosti s drugom djecom.

Neka odstupanja kod motoričkog razvoja:

• ima stisnute šake, ukočene ruke ili noge
• hipotonus ili hipertonus mišića u usporedbi sa svojim vršnjacima
• više koristi jednu stranu tijela
• nespretno u usporedbi s vršnjacima (često pada i spotiče se)
• zaokupljeno je aktivnošću koja se ponavlja (okretanje u krug, ljuljanje…)

Neka odstupanja kod govornog razvoja:

• ne reagira na nagle i glasne zvukove
• ne koristi komunikacijske geste (pokazuje prstom, maše pa – pa, šalje pusu…)
• ne govori glasove ili riječi uobičajene za djecu njegove dobi
• ne reagira na svoje ime kada ga se zove s udaljenosti
• ne razumije jednostavne upute
• prisutan je agramatičan govor
• preaktivno je dijete ili pak ne sudjeluje u aktivnostima druge djece
• prisutne su jednolične, stereotipne igre i ponašanja

Postojanje nekog od znakova odstupanje ne znači nužno i prisustvo teškoće u razvoju. Teškoću u razvoju utvrđuje cijeli niz stručnjaka. No, ipak, roditelji su ti koji najbolje poznaju svoje dijete i trebaju vjerovati svojim instinktima. Ako postoji sumnja na nešto neuobičajeno, svakako je potrebno obratiti se pedijatru ili specijalistu i zatražiti stručno mišljenje.

Ana Jovičić, prof. ped.