Biti roditelj najljepše je zanimanje koje postoji, no to je ujedno i težak i odgovoran posao koji u većini slučajeva zahtjeva veliku fleksibilnost i strpljenje. Djeca pak, koliko god su savršena i divna, vrlo često ne olakšavaju taj posao.

Kao roditelji naš posao je da zadovoljimo djetetove potrebe za ljubavlju i prihvaćanjem te da im pružimo poštovanje, pohvale, pažnju i povjerenje. No, u trenutcima kada je djetetovo ponašanje daleko od idealnog i ono iskazuje širok spektar negativnih emocija, biti dobar roditelj pretvara se u izazov. Unatoč neupitnoj želji da svome djetetu želi najbolje, svaki roditelj se nađe u kušnji da upotrijebi neefikasne odgojne metode, odnosno da djetetu pokažu svoju ljutnju i neodobravanje nepoželjnog ponašanja, a u krajnjem slučaju i silu.

Odakle nam dolazi ta potreba da na taj način pokušavamo odgajati svoju djecu? Možda iz činjenice da je i većina nas bila odgajana na taj način. Tu i tamo smo dobili po guzi ili ponekad i šamar. Da li je to u redu? Kaže se da je batina izašla iz raja, no budimo realni, tu batinu treba potjerati van iz raja. Zašto? Zamislite sebe u toj situaciji. Da li biste se vi počeli ponašati dobro i s poštovanjem prema nekome tko fizičkim kažnjavanjem to zahtjeva od vas? Ne bi. U vama bi se samo dodatno nakupljala ljutnja i prkos.

Nadalje, postoji mnogo razloga zbog kojih ne valja dijete fizički kažnjavati. Ovo su neki od njih:

• Učite dijete da je fizičko nasilje poželjan način rješavanja problema, učite ga da, kada se netko ne ponaša onako kako mi želimo, u redu je udariti ga.
• Dijete koje je podvrgnuto fizičkom kažnjavanju će kopirati to ponašanje i tući nekog drugog kada bude frustrirano
• Na taj način ponižavate svoje dijete, a ono time neće naučiti razliku između dobrog i lošeg.
• Narušavate vaš odnos i gubite povjerenje svog djeteta
• Povećavate agresivnost djeteta te mogućnost delinkventnog i antisocijalnog ponašanja
• Dijete koje je fizički kažnjavano teško će učiti i usvajati poželjne oblike ponašanja

Mnogi će se onda upitati: ”Što da radim kada se dijete ponaša neprikladno?” Za početak svaki roditelj treba raditi na sebi, na sposobnosti samokontrole. Roditelj treba biti sposoban prepoznati vlastite emocije, staviti ih pod kontrolu kako bi uopće mogao pomoći svom djetetu da smiri svoje emocije.

Najjednostavniji način reguliranja ili korigiranja dječjeg ponašanja su nagrade u obliku pohvala, nježnog dodira, privilegija i sl. Djeca će učiniti više zbog nagrade nego zbog straha od kazne.

Također, djecu mlađu od tri godine ne bi trebalo kažnjavati jer oni još ne razlikuju uzrok i posljedicu, odnosno oni se ne ponašaju nepoželjno namjerno već na svoj način testiraju granice i istražuju svijet oko sebe. Kod discipliniranja male djece treba se zapravo služiti prevencijom, odnosno sprječavanjem potencijalno opasnih situacija i situacija koje mogu dovesti do frustracija djeteta.

Kod djece starije od tri godine postoji mogućnost davanja ili ukidanja privilegija. Za neprihvatljiva ponašanja ukinemo neku privilegiju. Privilegije ukidajte na određeni kraći period. Ne ukidajte ih na dulje periode jer će vaše dijete zaboraviti koja je uopće bila poanta, a vrlo vjerojatno ni vi kao roditelj vremenski nećete izdržati, već popustiti.  Tada djetetu šaljete poruku da niste dosljedni, ne mislite ozbiljno I dijete vam više neće vjerovati niti poštivati vaše granice.

Dobar način utjecanja na djetetovo ponašanje je i dodavanje ekstra privilegija. Ako se dijete poželjno ponašalo treba mu dati neku ekstra privilegiju i pri tome ga zagrliti i pohvaliti.

Ono što nije dobro raditi jest prijetiti djetetu i ucjenjivati ga. Objasnite vašem djetetu što se od njega traži, što je prihvatljivo, a što ne. Začuđujuće je koliko pozitivno djeca reagiraju kada ih se tretira s poštovanjem i ravnopravnošću.

Još neki od načina usmjeravanja djeteta na poželjno ponašanje:

• Budite uzor – pokažite djeci kako želite da se ponašaju na primjeru vlastitog ponašanja
• Komunicirajte s djetetom – ponudite mu prihvatljiva rješenja i prihvatljive načine ponašanja te ih usmjeravajte – također, pružite im povratne informacije o njihovom ponašanju.
• Primjenjujte prirodne i logične posljedice – one omogućuju djeci da uče iz prirodnog reda u svijetu (npr. Ako se ne obuče bit će mu hladno) ili iz socijalne realnosti. (npr. Ako bude govorio ružne riječi, neće ići na druženja s prijateljima).

No, možda dvije najvažnije stvari kod odgoja djece su postavljanje granica i dosljednost. Postavljanje granica je izrazito važno jer pomoću njih dijete dobiva pozitivno vodstvo od strane roditelja. Važno ja da granice budu jasne, konkretne i dobro definirane. Djetetu treba jasno reći što od njega želite, koje opcije su mu na raspolaganju, te što je pozitivan ishod suradnje. Postavljanjem granica izbjegavamo nastavak problema jer ih postavljamo prije nego što problem nastane. Dobro postavljene granice su usmjerene na pozitivan ishod djetetove suradnje.

Kad se postave granice onda se na njima treba inzistirati i treba biti ustrajan, strpljiv i dosljedan. To je ono gdje roditelji najčešće posustanu, odustanu ili pogriješe. Ali potrebno je izdržati jer vjerujem da ne želite  od svog djeteta napravi dijete koje na kraju uopće više ne zna što želi, jer dobiva sve što hoće, a upravo to se događa kada dijete nema granica.

Ana Jovičić, prof. ped.