Najučestaliji govorni poremećaji u općoj populaciji djece su poremećaji izgovora, a još su češći u djece s posebnim potrebama.

Govor predškolskog djeteta, čak i kada je izgovor popraćen mnogim „pogreškama“ može biti smiješan i simpatičan roditeljima i svima koji su u djetetovoj blizini. Neki se zavaravaju time da će se takve „pogreške“ ispraviti same od sebe kako će dijete odrastati. Na žalost, u većini slučajeva, to se ne događa. Jer problematika poremećaja izgovora može biti puno složenija. Treba napomenuti da su poremećaji izgovora često samo simptom složenijih poteškoća koje dijete ima na području razvoja jezika. Stoga je bitno na vrijeme uočiti poremećaj izgovora kod djeteta i djelovati na njegovo ublažavanje ili otklanjanje.

Kako prepoznati poremećaj izgovora?

Poremećaje izgovora možemo uočiti na razini glasova i/ili riječi, a mogu se javiti u tri oblika:

1.izostavljanje glasa

Dijete ne može izgovoriti neki glas, ali mu ostavlja mjesto: npr. umjesto RUKA– dijete izgovara UKA ili umjesto TRAVA– TAAVA

2.zamjena glasa

Dijete zamjenjuje glas ili skupinu glasova, koje ne može izgovoriti, drugim glasom: npr. umjesto MIŠ– dijete izgovara MIS, ili umjesto RIBA– dijete izgovara LIBA ili JIBA

3.nepravilno izgovaranje glasa ili skupine glasova

Dijete izgovara glasove, ali njihova zvukovna realizacija odstupa od standardnog izgovora npr. jako „umekšan“ izgovor glasova /Š/Č/Ž/ ili „francuski“ izgovor glasa /R/

Dijete može griješiti sustavno, odnosno da u govoru uvijek griješi na isti način. Na primjer, ako dijete umjesto glasa /Š/ izgovara glas /S/ onda će uvijek griješiti na isti način. Pa će tako umjesto riječi ŠUMA izgovarati SUMA, umjesto GRAŠAK–GRASAK, KOŠ–KOS itd.

Dijete isto tako može griješiti nesustavno, da ne griješi uvijek na isti način. Odnosno, određeni glas u pojedinim situacijama može pravilno izgovarati, a u nekim situacijama ga izostavljati, pogrešno izgovarati ili zamjenjivati drugim glasom. Takve nesustavne pogreške su uobičajene u ranom govornom razvoju djeteta i ako nisu prečeste smatraju se dijelom normalnog govornog razvoja do četvrte godine.

Razvoj izgovora kod svakog djeteta je individualan i postupan!

No, postoje određena pravila pojavnosti glasova i glasovnih skupina u govornom razvoju djeteta. Neke glasove dijete usvaja vrlo rano, dok neki dolaze nešto kasnije. Glasovi koji su motorički i akustički jednostavniji za izvedbu javljaju se ranije u izgovoru, dok se izgovor onih kompliciranih „izoštrava“ duže vremena.

Dijete starije od 5,5 godina bi trebalo ispravno izgovarati sve glasove našeg izgovornog sustava.

Sljedeća tablica Vam može okvirno pomoći do koje dobi tolerirati pogreške u djetetovom izgovoru (prema Vuletić, 1990.):

Uočite li poteškoće kod djeteta, potražite pomoć logopeda, a uz osobnu podršku pomozite djetetu u prevladavanju poteškoća koje ima.

Uspješnost i duljina logopedske terapije s djetetom koje ima poremećaj izgovora ovisi o nizu čimbenika:

• uzroku poremećaja
• težini poremećaja
• redovitosti pohađanja logopedske terapije
• suradnji i pomoći roditelja
• motivaciji djeteta
• radnim navikama djeteta
• dobi djeteta

Kako pomoći djetetu koje ima poteškoća u izgovoru:

• budite dobar govorni model djetetu – govorite pravilno
• nastojte biti djetetova podrška i kad je ono samo svjesno svoje poteškoće u izgovoru
• ne ispravljajte dijete, jer kad bi moglo pravilno izgovarati, sigurno bi to činilo
• ne posramljujte dijete zbog načina govora, i ne dozvolite drugima da to čine
• potražite pomoć logopeda
• motivirajte dijete za odlazak na logopedsku terapiju, pohvalite njegov trud
• aktivno se uključite i podržite rad logopeda s djetetom

Antonija Vranić, mag.logoped.