Svako dijete uživa u igri jer je ona ”prirodna” dječja aktivnost. No, ponekad se može dogoditi da je dijete izrazito nesamostalno u tome.

Dijete vrlo često čeka da mama i tata pronađu vremena za njega i za igru s njim. Možda je upravo u tome problem. Većina roditelja, kad i pronađe vremena, često vrlo brzo prekida igru zbog umora ili drugih poslova koje ima. Time se poništava i ono malo provedenog vremena s djetetom jer ono zapravo nikada nema osjećaj da ste se s njim zaista igrali.

Potrudite se i pronađite vremena koliko god je to potrebno. Neka vaše dijete samo odluči koliko dugo čete se igrati. Kada dijete bude to koje će dirigirati vremenom provedenim u igri, odnosno kad se poigrate s njim do kraja, vidjet ćete da će se ono samo prebaciti na neke druge, samostalne aktivnosti. Isprva će to možda biti kratko vrijeme, no s vremenom će se taj period produljivati.

Važno je krenuti još od malena, kada su bebe. Ali ako niste, nikad nije kasno za početi. U vremenu kada su bebe, jako je jednostavno započeti sa samostalnom igrom. Potrebno je dijete na kratko vrijeme povremeno ostavljati nasamo u aktivnosti, naravno s tim da ste vi uvijek u blizini. Možete dijete ostaviti u krevetiću sa igračkama, ili u hranilici ili primjerice njihalici. Već u tom periodu se stječe zdrava navika samostalnosti u igri.

Provođenje vremena nasamo je nešto što se uči i ako dijete nikad ne ostavljate samo ono se tome nikad neće ni naučiti te će konstantno tražiti vašu blizinu.

Samostalnu igru je potrebno uvoditi postepeno. Nemojte odmah krenuti sa satima. U početku je dovoljno udaljiti se na nekoliko trenutaka i ubrzo se vratiti. Pomalo produljujte vrijeme odvojenosti. Na taj način djetetu to neće biti šok, znat će da ste uvijek negdje blizu, a i s vremenom će shvatiti da nije potrebno da ste uvijek kraj njega.

Budite oprezni sa sadržajima koje im pružate. Budite umjereni sa napadnim igračkama i tehnologijom jer im one oduzimaju priliku da budu kreativni i da zabave sami sebe. Nema ništa štetno da vrijeme ispred televizije ili ekrana bude rascjepkano tokom dana na kratke periode, ali sve više od toga je previše. Ekrani pretjerano stimuliraju mozak djeteta i ono se s vremenom više neće znati zabaviti na ”normalan” dječji način. Cilj je da ih naučite aktivnoj igri.

Birajte igračke koje se mogu koristiti na više načina i koje će im dugoročno biti zanimljive poput primjerice plastelina, kockica, slikovnica, lopti, bojica… nemojte zanemariti i stvari koje imate u svom kućanstvu, a koje djeci mogu biti ”igračke”, npr. kuhače, štipalice, lonci i poklopci, razne boce, tuljci… Budite umjereni kod količine igračaka jer previše igračaka može izazvati kontraefekt kod djeteta te se ono na kraju neće htjeti igrati s ničim.

Tokom igre pustite dijete da bude vođa igre. Neka ono bira što i kako. Davanjem potpune slobode djetetu u igri smanjujemo važnost naše roditeljske prisutnosti u toj aktivnosti te mu na taj način pokazujemo da je u redu i da je normalno da se ono igra samo ponekad. No, nemojte sebe u potpunosti izbaciti iz igranja. Koliko je važno da se djeca znaju igrati sama, toliko je i važno da se vi igrate povremeno s njima.

Ana Jovičić, prof. ped.