Djeca od treće godine života mogu imenovati i prepoznavati kako vlastite tako i tuđe emocije. Najviše kroz interakciju s drugima i kroz obitelj razvijaju socijalne i emotivne kompetencije  te uče kako se nositi s emocijama. Kako bi djeca na što prihvatljiviji i poželjniji način spoznala i razumjela emocije, kako bi stekli emocionalnu stabilnost i naučili kontrolirati emocije o njima treba prvenstveno razgovarati. Kako bi dijete napredovalo i na drugim razvojnim područjima emotivno zdravlje je itekako važan.
Kako bi upoznali svoje emocije i kako se ponašati kad nas iste snađu “Točkice” su učile kroz razne aktivnosti.  Stolno-manipulativni centar nudio je igre: ogledalo i emocije, pozitivno i negativni ponašanje, formiranje lica i emocija, logičke igre emocija i još mnoge druge. Ono kroz što smo najviše učili o emocijama bile su priče, što nam je i godišnji projekt. Neke od priča bile su pod nazivima: “Mišić je tužan jer mu nedostaju roditelji”, “Medvjedića je strah ostati u vrtiću”, “Ovčicu je strah jer će dobiti brata”, “Ježić je tužan jer nije pobijedio u igri”, “Kad je ljuta macu boli trbuh”i mnoge druge iz Evenio serije emocija.  Kako smo pročitali priču o tužnom ježiću u skupini “Lavići” posjetili smo jednog ježa. Djecu je jež oduševio, a i pokazali su interes za dodirivanjem ježa te su ga brzo povezali s pričom. Svakodnevnim razgovorima spoznavali smo kako se osjećamo i zbog čega se tako osjećamo, potaknuti time napravili smo ploču emocija na kojoj ćemo svakodnevno bilježiti kako se osjećamo.

Odgojiteljice: Maja i Paula