Malo smo više ovaj tjedan poradili na emocijama. Učili smo koje emocije možemo prepoznati kod sebe i prijatelja. Najčešće je to sreća ili tuga, rjeđe strah ili ljutnja. Učenje socioemocionalnih vještina veoma je bitno u vrtićkoj dobi .Važno je :

1. Prepoznavanje svojih i tuđih emocija i upravljanje njima.
2. Pokazivanje suosjećanja za druge.
3. Ostvarivanje i održavanje pozitivnih odnosa s drugima.
4. Prikladno reagiranje u konfliktnim situacijama.

Najveći utjecaj u procesu socioemocionalnog učenja imaju roditelji, a značajan utjecaj imaju i odgojitelji.

Mnoga djeca s poremećajima u ponašanju u predškolskoj dobi ponovo manifestiraju neželjena ponašanja za 10 ili 15 godina. Tako smo se i mi poigrali kao da smo ogledala svojih prijatelja. Tako smo gledali izraze lica raznih emocija. Sami smo trebali reći koje emocije vidimo kod prijatelja te ih i sami pokazati. Nije bilo lako. Bili smo i tužni ako vidimo da je prijatelj tužan. Trebali smo i ispričati što nas čini sretnim, tužnim, što nas ljuti ili čega se bojimo. Na ovaj način bi trebali i roditelji popričati sa svojom djecom, jer tako mogu pomoći djeci u svladavanju strahova , ili gnjeva. Mi smo i svoje emocije crtali gledajući sebe u malom ogledalu. Ovu temu smo odradili kao Psihosocijalnu podršku djeci kroz prepoznavanje i reflektiranje emocija na zahtjev i naputke Crvenog križa.

Odgojiteljice Marina i Ivana