Osjećaji su dio svakodnevnog života svakog djeteta jer utječu na način na koji doživljavamo sebe, druge i svijet oko nas. Učenje prepoznavanja, imenovanja i izražavanja osjećaja važan je dio socio-emocionalnog razvoja. Djeca kroz takve aktivnosti razvijaju empatiju, sposobnost samoregulacije te uče kako na primjeren način komunicirati svoje unutarnje doživljaje. Posebno smo naglasili da osjećaje možemo razvrstati na ugodne i neugodne, ali da su svi osjećaji prirodni i prihvatljivi – važno je naučiti kako ih prepoznati i izraziti na prihvatljiv način.
Tijekom dana razgovarali smo o tome kako se osjećamo u različitim situacijama te smo učili imenovati osnovne emocije poput sreće, tuge, ljutnje i straha. Djeca su promatrala izraze lica te razgovarali o njima.
Slaganjem dvodijelnih slagalica emocija djeca su povezivala prikaz emocije s odgovarajućim izrazom lica, čime su razvijala sposobnost prepoznavanja osjećaja, vizualnu percepciju i koordinaciju oko–ruka. Slagalice osjećaja i srca raznih motiva poticale su koncentraciju, logičko zaključivanje i preciznost pokreta. Umetaljkama, u kojima su djeca razvrstavala srca prema boji i obliku, razvijala su sposobnost klasifikacije, uočavanja sličnosti i razlika te finu motoriku šake i prstiju. Kroz igru „Isto na isto“ s karticama osjećaja jačali smo pažnju, pamćenje i prepoznavanje emocionalnih izraza.
Integracijom razgovora, promatranja i didaktičkih igara omogućili smo djeci da kroz igru, kao temeljni oblik učenja u ranoj i predškolskoj dobi, razvijaju emocionalne kompetencije, ali i finu motoriku. Tako potičemo njihov cjelovit razvoj te stvaramo sigurno i poticajno okruženje u kojem djeca slobodno i s povjerenjem izražavaju kako se osjećaju.

Med. Sestra Branka i odgojiteljica Lara