Vrlo je važno da kod djece potičemo prepoznavanje svojih, ali i tuđih emocija, stoga su Leptirići proteklih tjedana puno učili o tome.

Djeca su uz pomoć raznih fotografija prepoznavala i imenovala osnovne emocije (sreća, ljutnja, strah, tuga), čitala slikovnice na temu emocija, pjevala pjesmice, slušala tužnu i sretnu glazbu i likovno se izražavala, igrala s lutkicama, igrala raznorazne igre za prepoznavanje emocija i sl. Najzanimljivija je ipak bila „Kutija puna osjećaja“ gdje se nalaze maskice s kojima su se djeca svakodnevno igrala i pretvarala da su sretna, uplašena, tužna ili ljuta. Također, unutra se nalaze raznorazne kartice sa slikama i događajima koje su djecu potaknule na govorno izražavanje i opisivanje istih.

Djeci su sve ove aktivnosti bile jako zanimljive te su oni u svakodnevnim situacijama počeli prepoznavati i imenovati emocije ostalih prijatelja te su na taj način mogli i djelovati. Naučili su kako se treba ponašati kad je neki njihov prijatelj tužan, a kako kad je sretna.

Kroz sve ove aktivnosti, djecu smo poticale na govorno izražavanje, stoga smo i zabilježile neke zanimljive izjave.

M: “Teta, on je tužan. Plače.”

R: “ Ja sam dugo spavao-budem veliki kao tata i zato sam sretan.”

A: “Ovaj dječak baca pijesak u oči drugom dječaku-on plače, tužan je.”

D i L imaju lutkice Ljutka i Srećka

D: “Nemoj biti ljuta, onda mi nisi lijepa i bojim se.”

L: “Ja hoću da se mene svi boje, i moj brat.”

R: “Ja uvijek prepoznam kad se I ljuti- onda plače, viče, tuče s rukom po stolu i gura zdjelicu.”

Odgojiteljica: Maja Pintar