Već smo pisali o tome kako djeca u drugoj godini trebaju mnogo kretanja i osmišljenih aktivnosti za razvoj krupne motorike.  To je doba najintenzivnijeg tjelesnog razvoja. Vrlo često djeca sama sebi pronalaze izazove pa se penju, provlače, bacaju predmete da ispitaju njihova svojstva i sl. Ponudimo li im ciljane aktivnosti usmjeravamo njihovu pažnju i sposobnosti u pozitivnom i konstruktivnom okruženju. Tema ovih tjelesnih aktivnosti bile su „loptice“. Velike i male, mekane i tvrde. Loptice smo nosili na reketima, ubacivali u tuljac, u veliku kartonsku kutiju, nosili ih u plitkim posudama, dodavali, kotrljali. Pravili smo se da „igramo tenis“, košarku i sl.
Razgovarali smo o tome kakve su loptice, koje su boje, jesu li hrapave, glatke…
Loptice su ostale na polici, u ponudi poticaja za slobodnu igru te djeca spontano dolaze i nastavljaju igru , grade kosine od drvenih elemenata i ispituju kako se loptice kotrljaju, pokušavaju ih ubacivati u mrežice, tuljce i kutije.
Maloj djeci potrebno je mnogo truda, koordinacije oka, ruke i pokreta da ostvare svoje ciljeve. U igri dodavanja i vraćanja uče kako surađivati s ostalom djecom da bi igra bila zanimljivija i veselija. Za trud dolazi nagrada: svaka vježba čini ih sve boljima, spretnijima i socio- emotivno zrelijima.

Odgojiteljice: Ivana i Antonia