Za kraj našeg ovogodišnjeg projekta „Velim ti kaj“, čiji je cilj bio bolje upoznati naš zavičaj, uputili smo se u Jagnjedovac, selo nedaleko od Koprivnice. Tamo smo odlučili otići kako bi naučili kako od zrna nastaje kruh. Odmah ujutro smjestili smo se u autobus i krenuli na ugodnu vožnju našim krajem. Već na samom putu smo mnogo toga vidjeli, ravnice i brda, razna vozila, pa i vlak. Petar V. nam je objasnio da po dužini vlaka možemo prepoznati što prevozi. „Znaš ako je vlak teretni onda je dugački… ak’ ima puno tereta. A putnički je kratki.“ – kaže naš Petar V. Dok je Petar gledao vlakove drugi su se opuštali… „Kako je ovo opuštajuće!“ – rekla je Tena K. uživajući u vožnji.
Kada smo stigli u Sunčano selo nije bilo previše sunčano, no to nas nije dalo smesti u našem naumu da naučimo peći kruh. Gospodin Davor i gospođa Helena veoma su nas ljubazno dočekali i uputili na igralište kako bi se malo rastegnuli i pripremili za radionicu. Nakon brzinske igre Dan- noć uputili smo se u štagalj gdje nam je gospodin Davor pokazao razne sjemenke od kojih možemo raditi kruh i kolače. Pokazao nam je razne alate za obradu zemlje, te objasnio kako treba pripremiti zemlju prije sjetve. No, Mateo M. je već prepoznao neke od tih alata, te nam je ispričao kako on to doma s tatom radi. Nakon toga pogledali smo kako se dobiva brašno, te smo i mi isprobali zavrtjeti mlin. Od okretanja mlina smo već poprilično ogladnjeli, tako da smo se zaputili zamijesiti kiflice s gospođom Helenom. Naučila nas je kako ih namotati, čime ih mažemo da budu sjajnija i ljepša, te što dodati kako bi okus bio još bolji. Pričekali smo da se naše kiflice ispeku, te smo se ugrijali i okrijepili finim domaćim ručkom.
Iako nam vrijeme nije bilo sunčano, nije nam kvarilo raspoloženje. Uz tako pozitivne i drage ljude poput gospodina Davora i gospođe Helene ni loše vrijeme ne smeta za istraživanje. Isto tako bez suradnje s tatom Vuk vožnja do Jagnjedovca i natrag, zasigurno ne bi bila tako ugodna i vesela.
Odgojiteljice: Sabine i Stela