Ne postoje isti ljudi, ne postoje ista djeca. Razlikujemo se po vanjskim obilježjima, karakteru, sposobnostima, potrebama i mnogo čemu drugome. Svako dijete je drugačije i posebno na svoj način. Prihvaćanje različitosti uči se od malih nogu i zato su „Medvjedići“ u različitim aktivnostima uspoređivali svoju boju kose, očiju, visinu te proučavali fotografije djece iz različitih dijelova svijeta. Brzo su shvatili da sva djeca nemaju istu boju kože, žive u različitim kućama, te jedu različita jela. Čitali smo slikovnice: Izgubio se jedan zeleni pas, Tako je lijepo što smo različiti, Slon kojeg nisu slušale noge, Elmer, te smo istraživali knjigu Život kao moj-kako žive djeca širom svijeta i tako poticale govorno-jezičnu komunikaciju. U likovnom stvaralaštvu izradili smo slona Elmera od kolaža, plakat „Djeca širom svijeta“ te modelirali lica djece različitih rasa (oči, usta, nos) sa plastelinom. Igrajući didaktičke igre razvijali smo pažnju, koncentraciju i pamćenje te spoznali razne zastave svijeta i odjeću koju ljudi nose u raznim dijelovima svijeta. Slušajući pjesmu Hello učili smo kako se pozdravlja na različitim jezicima. U simboličkoj igri djeca su se brinula o lutkicama: hranila ih, češljala i uspavljivala te vodila u šetnju. Kroz sve ove aktivnosti naučili smo da je raznolikost zanimljiva, raznolikost nam donosi bogatstvo. Djeca o toleranciji i netoleranciji najviše uče od svojih roditelja zato trebamo djeci biti dobri uzori.

Živimo zajedno, ali s razlikama:
netko sporo hoda,
netko lijepo piše,
netko lako uči,
netko teško diše,
netko slabo pjeva,
netko zbori čisto…

Ipak, svako dijete
u biti je isto:
malo toplo srce
i želja puna glava
da živimo zajedno, ali s razlikama.   D.Lendić

Odgojiteljice: Monika i Marija