Dobro je poznato da aktivnosti na otvorenome pozitivno utječu na rast i razvoj djece te ih se trudimo, koliko nam vremenske prilike dopuštaju, što češće provoditi. Pješčanik je mjesto gdje djeca manipuliranjem stječu vještine za razvoj fine i krupne motorike te također grade socijalne odnose. U pješčaniku se trudimo biti bosi kako bi poticali razvoj ravnoteže, koordinacije, živčano-mišićnu snagu i svijest o okruženju.

Kantice, lopatice, grabljice, sito i razne modlice poslužile su nam u građenju, a okušali smo se i u građenju piramida, koje smo gledali na videozapisima. Razgovarali smo o svojstvima pijeska (boji, teksturi i kako teksturu promijeniti pomoću vode), istraživali smo pustinje i došli do nekoliko zaključaka. Djevojčica L.L. zaključila je kako u pustinjama ljudi nose odjeću dugih rukava i nogavica kako se nebi opekli na suncu, jer u pustinjama temperature rastu do čak 58 stupnjeva Celzijevih. Zaključili smo također kako u pustinjama ne raste puno biljaka i ne živi puno životinja zbog takvih temperaturnih uvjeta i nedostatka vode.

Čitali i slušali smo razne priče o pijesku (Pjesko, pješčani dječak; Zrno pijeska, Kako se čuva ljubav) i likovno se izražavali na temu priča. Djeca su razvijala kreativno mišljenje i izražavanje crtanjem na temu „Da sam Pjesko, pješčani dječak“ te su tako sami izmišljali svoj kraj priče. Od kolaža su djeca izrađivala svoje kantice i lopatice, a na velikom papiru slikali su pješčane dine. Temu smo upotpunili raznim stolnim igrama za poticanje rane pismenosti i predmatematičkih vještina. Tako smo igrali abecedni memori, pridruživali broj količini, dovršavali nizove i brojali kantice i lopatice.

Odgojiteljice Lana i Veronika