Jedan od ciljeva ovogodišnjeg projekta pod nazivom „Što to vide moje oči? Što to čuju moje uši?” je potaknuti kod djece razvoj vizualne i auditivne percepcije pa smo protekla dva tjedna provodili glazbene igre i aktivnosti. Sobom dnevnog boravka odgojne skupine Kikića odjekivali su raznovrsni veseli zvuci-zvuci pjesama, glazbenih instrumenata, zvuci životinja i mnogi drugi zvuci koji su dio naše svakodnevice, a kojima su djeca nesvjesno kroz igru te druge ponuđene aktivnosti poticala razvoj glazbenog pamćenja (melodije i tekstovi pjesama), razvoj glazbenog stvaranja, razvoj auditivne i vizualne percepcije, a istovremeno bogatila rječnik učenjem novih riječi (imenovanje glazbenih instrumenata). U istraživačkom i glazbenom centru djeca su provela najveći dio vremena gdje su proučavali i imenovali glazbene instrumente te ih koristili za igru i sviranje, dok su u stolno-manipulativnom centru raznim slagaricama, umetaljkama i poklapaljkama upoznali izgled glazbenih instrumenata, jačali sposobnost vizualne percepcije i pamćenja. Širenje spoznaje o zvucima, glazbi i glazbenim instrumentima, osim u sobi dnevnog boravka, provodili smo i vani, u prirodi. Šetnjom oko vrtića i okolnih zgrada, djeca su osluškivala razne zvukove: zvukove prirode (šuškanje lišća, puhanje vjetra), zvukove životinja ( glasanje ptica, mačaka, pasa, kokoši) i zvukove prometa (zvukovi prometnih vozila, zvukovi trube). Svakodnevnim slušanjem pjesmica, Kikići su usvojili tekstove većine pjesama, a primjetile smo da se pojedinci koji su malo povučeniji od svojih vršnjaka, uz glazbu i igru instrumentima brže opuste i otvore nego uobičajeno, a jednako tako je primjećen i pojačan interes djece za glazbu, ples i sviranje.

Odgojiteljice: Martina i Ivana