Dječje emocije su snažne i djeca ih izražavaju otvoreno i spontano. Brzo se izmjenjuju, kratkotrajne su i prati ih ekspresija lica i tijela. Svakodnevno je potrebno omogućiti djeci da govore o svemu što ih ljuti, rastužuje, te da analiziraju te situacije. Isto tako, potrebno je razgovarati o veselijim osjećajima – što ih čini sretnima, ponosnima, te im pomoći da nauče kako da povećaju zastupljenost pozitivnih osjećaja. Time uče kontrolirati svoje emocije i postupke te rješavati međusobne sukobe na prihvatljiviji način.
Kroz protekla četiri tjedna, razgovarali smo o sreći, tuzi, ljutnji i strahu i kroz razne aktivnosti opisivali svoje emocije, pokušavali prepoznati i razumjeti vlastite i tuđe emocije. Čitali smo razne slikovnice o emocijama, izražavali emocije kroz razne likovne tehnike i kroz glazbu. Izradili smo plakat emocija na kojem su djeca svakodnevno upisivala kako se osjećaju taj dan. Kroz razne igre poticali smo djecu da slobodno govore o svojim osjećajima i onome što ih uzrokuje.
Djeci je najlakše govoriti o sreći i što ih čini sretnima. Djevojčice su rekle da su sretne dok imaju lijepo uređenu kosu, pa smo u goste pozvali frizerku, tetu Doru, koja je svima napravila lijepe frizure. Taj dan je atmosfera u ˝Zvončićima˝ bila posebno vesela.
Kroz ove aktivnosti smo pokušali potaknuti djecu da prepoznaju emociju, spontano i slobodno biraju načine da svoje osjećaje podjele s drugima. Na taj način se stvara podržavajuća atmosfera u skupini i unapređuju odnosi dijete, odgojitelj, obitelj.

Odgojiteljice: Ana  i Žaklina