Arhitektura modernog roditeljstva

Objavljeno : 31. lis 2024.

Arhitektura modernog roditeljstva

 

”Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu” rekla je Ana Karenjina no, u pozadini toga obitelji se razlikuju po broju članova, bračnom statusu roditelja, je li ona roditeljska, udomiteljska, posvojiteljska, uvjetima življenja, rutinama i mnogim drugim aspektima. Bez obzira na vrstu obitelji i životne okolnosti, sva djeca imaju ista prava i temeljne potrebe. Odgovornost roditelja je brinuti o poštivanju dječjih prava i ispunjavanju dječjih potreba.

Ono što bi svakako trebalo biti zajedničko svim obiteljima je želja za dobrobiti djeteta, bilo ona tjelesna, emocionalna ili intelektualna. Svako dijete ima potrebu za pripadanjem te da se ono osjeća voljeno i sigurno i to ne samo kroz dobivanje zaštite, nego i kroz adekvatno postavljanje granica, da se osjeća važno te da mu se pruža podrška i osnažuje u vjerovanju u sebe i svoje sposobnosti. Roditelji bi se prilikom zadovoljavanja navedenih potreba trebali voditi spoznajama koje su sažete u četiri stupa roditeljstva:

  1. BRIŽNO PONAŠANJE

Prvi stup roditeljstva odnosi se na ponašanja roditelja koja odgovaraju na djetetove potrebe za ljubavlju, sigurnošću, pripadanjem i prihvaćanjem djeteta upravo takvog kakvo ono jest. Roditelj je sigurna baza iz koje dijete može krenuti istraživati svijet oko sebe, ali u koju se može vratiti kada osjeti, strah, tugu, umor ili bilo koju drugu emociju.

Roditelj bi trebao biti osjetljiv na poruke djeteta i primjereno odgovarati na njih, pokazivati toplinu i ljubav – riječima, zagrljajima, provođenjem kvalitetnog vremena s djetetom, pružanjem utjehe, zaštite i podrške. Ovakvo ponašanje temelj je sigurne privrženosti, a time i temelj svih drugih odnosa u djetetovom životu. Nedostatak brige, ali i nedosljedna briga za dijete koju često opravdavamo brzim životom i okupiranošću poslom, baš kao i pretjerano zaštićivanje djeteta i nedopuštanje da osjeti bilo kakvu neugodnu emociju,  mogu ometati djetetov zdravi razvoj, a kasnije i život.

  1. PRUŽANJE STRUKTURE I USMJERAVANJE

Drugi stup roditeljstva odnosi se na davanje strukture djetetu kroz postavljanje granica. Davanje strukture podrazumijeva organiziranje prostora, vremena i usmjeravanja djetetova ponašanja. To dovodi do osjećaja sigurnosti i predvidivosti kod djeteta, kao i razvoj kompetentnosti.

Kreiranje urednog svakodnevnog rasporeda s obrascima djetetovih i obiteljskih aktivnosti pomaže razvoju osjećaja strukture kod djeteta. Kako dijete raste, povećava se fleksibilnost u strukturiranju njegovog vremena i sadržaja aktivnosti, kako bi bili što prilagođeniji dobi i potrebama djeteta.

  1. UVAŽAVANJE DJETETA KAO OSOBE

Treći stup roditeljstva je uvažavanje djeteta kao osobe. U tradicionalnom, ali i u modernom odgoju ova potreba djeteta često je zanemarena. Radi se o ispunjavanju prava djeteta da ga se vidi, čuje i poštuje kao osobu koja ima svoje mišljenje, ideje i planove. Roditelji i odgojitelji to postižu pokazujući zanimanje za djetetova svakodnevna iskustva, slušanjem i razumijevanjem djeteta te uvažavanjem i djetetovog mišljenja u stvarima koje se tiču njegovog  i obiteljskog života.

U svijetu modernog roditeljstva postali smo svjesniji djetetovih mogućnosti i vrijednosti, ali često gledamo djetetovu vrijednost isključivo kroz aktivnosti i uspjehe koje ono postiže. Tako gradimo djetetovo samopouzdanje – njegovu spoznaju o tome što može postići, ali ne i djetetovu samosvijest – spoznaju tko je ono i da ono vrijedi samim time što postoji. Samosvijest možemo graditi pohvalama i poticanjem djeteta da uživa u procesu, a ne samo ishodu aktivnosti, primjerice pohvaljivanjem truda koji dijete ulaže u neku aktivnost, poticanjem djeteta da opiše svoje aktivnosti i pokazivanjem zanimanja za njih, kao i izražavanjem ljubavi djetetu neovisno o uspjesima koje postiže.

  1. OSNAŽIVANJE DJETETA

Četvrti stup roditeljstva je osnaživanje djeteta, a odnosi se na stvaranje uvjeta za jačanje djetetova osjećaja kompetentnosti, osobne kontrole i sposobnosti utjecaja na druge ljude i svijet oko sebe, u skladu s dobi i zrelosti.

Roditelji su odgovorni za stvaranje prilika u kojima dijete uči i stječe nova iskustva te za omogućavanje osjećaja samostalnosti djeteta. Važno je omogućiti djetetu da se osjeća sposobno u okvirima svoje dobi.

Četiri stupa roditeljstva temelji su funkcionalnog odnosa s djecom. Ono što mnogi ne shvaćaju jest da biti odgovoran roditelj ne znači udovoljiti svakoj djetetovoj želji, nego dosljedno odgovarati na dječje potrebe za brigom, strukturom, uvažavanjem i osnaživanjem (želje nisu isto što i potrebe). Bez obzira na vrstu obitelji, roditelji imaju odgovornost zauzimati se za svoju djecu, truditi se napredovati kao roditelji i pružati djeci adekvatan primjer.

Djeca moraju od nas čuti, vidjeti i osjetiti što je to briga za druge, za sebe, što je to podrška, osobne granice…

Kroz odnos sa svojim najdražima i najbližima djeca uče o sebi i o drugima, stvarajući obrasce ponašanja koje će jednoga dana i samo upotrebljavati u svojem odnosu s partnerima i vlastitom djecom.

 

Ana Željeznak Jovičić, prof. ped.

Skip to content