Svoju prvu oglednu aktivnost održala sam u skupini “Kikići”, a tema su bile emocije-sreća i tuga. Od jutra je bilo veselo zbog velikog izbora aktivnosti po centrima. Aktivnosti su bile raznolike i kroz njih su djeca razvijala svoju finu motoriku motajući vunu na špatule, pecajući razne geometrijske oblike, vrteći čepove, manipulirajući domaćim tijestom itd. Grafomotoriku su razvijali spajajući iste oblike, oblik i sjenu te ponavljajući crte istovremeno pomažući tužnom licu da postane sretno. Ono najvažnije, djeca su razvijala sposobnost prepoznavanja emocija tuge i sreće kod njih samih, kao i kod njihovih prijatelja promatrajući sebe u ogledalu i promatrajući svoje prijatelje. Svi su jako dobro prepoznali svoje emocije u ogledalu te iste prenijeli oblikujući  lice plastelinom, a neki su, promatrajući lice svog prijatelja, izradili i njegovo lice.

Razne fotografije lica koje su se nalazile u sobi, djecu su još više poticala da prepoznaju sretna ili tužna lica te su te izraze lica mogli nacrtati i u pijesku.  Istraživačku aktivnost, potragu naljepnica emotikona sakrivenih u kukuruznoj krupici, neke djevojčice pretvorile su u natjecanje tko će više pronaći i staviti u tanjur.  Grebalice su bila još jedna istraživačka aktivnost koja je sve oduševila i pobudila dječju znatiželju. Djeca nisu odustajala sve dok nisu izgrebala svu boju ispod koje se nalazio sretan ili tužni emotikon. U hodniku vrtića djecu je dočekala školica sa emotikonima  i velika gumena lopta koja je na sebi također imala nacrtane emocije.

Važno je da djeca od malena razvijaju sposobnost prepoznavanja emocija i da nemaju straha od izražavanja istih. Istodobno razvijaju i sposobnost empatije pomoću koje će moći prepoznati emocije ljudi kojima su okruženi i sa suosjećanjem im pristupiti tješeći ih ili pak smijući se zajedno sa njima.

Odgojiteljica/pripravnica Martina Petras