Odgojitelji u predškolskim odgojno – obrazovnim ustanovama, u razgovoru sa roditeljima, često znaju čuti rečenice poput: ”Ali moje dijete kod kuće uopće nije takvo” ili ”Vi kao da pričate o nekom sasvim drugom djetetu”. O čemu se tu zapravo radi? Zašto se dijete u vrtiću ponaša na jedan način, a kod kuće na sasvim drugi?

Postoje dvije mogućnosti djeteta s dva različita načina funkcioniranja. Prva je da je dijete kod kuće mirno i povućeno, a u vrtiću znatno aktivnije, a druga je da je dijete kod kuće vrlo otvoreno i aktivno dok je pak u vrtiću mirno i pasivno.

Ako je dijete kod kuće izloženo  autoritativnom odnosno strogom odgoju onda će se vrlo vjerojatno u vrtiću opustiti jer zna da u vrtiću neće biti izloženo strogim kaznama kao kod kuće. Nasuprot ovog oblika funkcioniranja imamo permisivan odnosno slobodan odgoj kojem je izloženo kod kuće te mu je vrtić velika promjena sa svojim institucionaliziranim pravilima, rutinama i autoritetom. Takva se djeca ili pobune protiv njima nametnutih pravila ili  se pak u potpunosti povuku.

Zašto je to tako? Postoji nekoliko različitih mogućnosti.

Različita pravila u vrtiću i kod kuće

Kao što je već spomenuto vrtić kao institucija nameće određena pravila ponašanja, a kod kuće je vjerojatno dozvoljeno slobodnije ponašanje. Postoje obitelji koja imaju vrlo popustljiva pravila ili pak ih niti nemaju te su djetetu nepoželjni oblici ponašanja sasvim normalni. U vrtiću će takvom djetetu biti će mu neobično što to ne smije činiti. U obiteljima gdje je pak odgoj stroži nego u školi, dijete će se prije prilagoditi na vrtić za razliku od obitelji u kojoj je djetetu sve dozvoljeno te ono nije naviklo na bilo kakav oblik autoriteta.

Vršnjački poticaj

Djeca se često imaju potrebu dokazivati svojim vršnjacima ili pak svojim odgojiteljima. Kod kuće ta potreba često izostaje jer njihovi roditelji znaju sve o djetetu.

Sigurnost doma ili škole

U određenim obiteljima djeca se ne osjećaju sigurno. Dapače, ta djeca se vjerojatno osjećaju sigurnije u vrtiću nego kod kuće. Pretjerana strogoća koju takva djeca osjećaju kod kuće, u vrtiću pak izostaje te se to dijete iz tog razloga ponaša drugačije u vrtiću nego u svom domu unutar obitelji.

Potreba za pažnjom

Dijete koje unutar obitelji ne dobiva dovoljno pažnje, tražit će pažnju u vrtiću na bilo koji način, bilo pozitivnim ili nepoželjnim oblicima ponašanja. To dijete će možda konstanto tražiti odobravanja ili pohvale odgojiteljica, svađati se drugom djeca, možda čak i sukobiti ili će se možda uporno umiljavati drugoj djeci ili odgojiteljicama.

Različiti karakteri djece

Ekstrovertirana djeca uglavnom uživaju u vrtiću jer su okruženi prijateljima. Time se iscrpe te su kod kuće smirenija jer im je potreban odmor. Introvertirana djeca su u vrtiću povučenija obzirom da im ne odgovara mnoštvo druge djece. Kod kuće se pak malo više otvore jer su unutar poznatog okruženja sa bližnjima, odnosno sa manjom količinom ljudi.

Važno je da roditelji prihvate mogućnost dvojnog funkcioniranja djeteta te da ga ne forsiraju na jednak način funkcioniranja unutar obje institucije.

Suradnjom roditelja i vrtića stječu se potrebni uvjeti kako bi se svakom djetetu pomoglo na način na koje ono iziskuje.  Bez suradnje vrtića i obitelji, odnosno bez prihvaćanja različitog načina funkcioniranja djeteta najviše ispašta dijete koje se ili ne uspijeva dovoljno prilagođavati različitim zahtjevima obaju okruženja ili pak koristi situaciju i počinje manipulirati i jednima i drugima.

Ana Željeznak Jovičić, prof. ped.