Završetkom lipnja u dječjim vrtićima diljem Hrvatske započinje ljetni način rada. Za one koji ne znaju što to točno znači, ljetni rad predstavlja spajanje nekoliko odgojno – obrazovnih skupina što znači: nove odgojiteljice, novi prostor, novi prijatelji i svojevrsna ponovna adaptacija.

Ljetna organizacija rada je nova i stresna situacija za roditelje, a posebno za djecu i odgojitelje. Odgojitelji su u novom prostoru okruženi nepoznatom djecom za koju su odgovorni i o kojoj se trebaju brinuti. Dodatno, rad s djecom u spojenim grupama je drugačiji od onoga na koji su odgojitelji naviknuti kroz cijelu pedagošku godinu.

Djeca koja ljeti dolaze u vrtić, također nisu oduševljena mješovitim skupinama, promjenama soba boravka i odgojitelja, ponekad i boravkom s nepoznatim odgojiteljima. Iako odgojitelji daju sve od sebe kako bi im ljetni dani provedeni u vrtiću bili ispunjeni veseljem, promjene koje se tokom ljeta odvijaju na svakodnevnoj bazi izazivaju poteškoće kod većine djece. Tokom ljetnog načina rada velik broj djece opet prolaze kroz adaptaciju.

Određeni broj roditelja nažalost nema druge mogućnosti nego slati svoju djecu u vrtić i tokom ljetnih mjeseci jer nemaju drugo rješenje za brigu o djeci. Oni roditelji koji pak imaju tu mogućnost, razmatraju koje je bolje rješenje. Da li je bolje da njihovo dijete ljeti pohađa vrtić ili ne?

Glavna rasprava se u većini slučajeva vodi oko činjenice da će, u slučaju ostanka kod kuće, djeca možda na jesen opet prolaziti kroz adaptaciju te oko rutina koje djeca dobivaju u vrtiću. Rutine su stavka koja su u životu djeteta iznimno bitna. One im daju osjećaj kontrole nad situacijom i okolinom, te im daju osjećaj sigurnosti. Za jasličku djecu rutine su od posebne važnosti. Doručak, igra, užina, odlazak na igralište ili šetnju, ručak, spavanje, igra i odlazak kući s roditeljima. Kad je rutina narušena djeca reagiraju i to obično nepoželjnim oblicima ponašanja. I tu dolazi do problema oko odluke. S jedne strane imamo rutinu kao djetetovu potrebu, a s druge strane djeci je potreban godišnji odmor, kao i nama odraslima.

Ako imate mogućnost da dijete ostavite kod kuće tokom ljeta, savjetujem vam da to i učinite. Kao što je nama odraslima, nakon cijele godine posla, raznih obaveza i ubrzanog tempa života potreban odmor, tako je i djeci potreban odmor od vrtića, jer njima je vrtić zapravo svojevrstan „posao“.

Odmor je potrebno maksimalno iskoristiti kako bismo obnovili energiju za nove životne i radne izazove koji će nam zasigurno uslijediti nakon godišnjeg. Čak nije toliko važno hoćemo li ići na more ili ćemo ostati kod kuće. Važno je da se opustimo, dobro zabavimo i nađemo vremena jedni za druge.

Kroz godinu, zbog poslovnih obaveza, obitelji provode jako malo vremena zajedno, unatoč tome što gotovo sva istraživanja naglašavaju važnost vremena koje djeca provode sa svojim roditeljima. Svakodnevno, kvalitetno provođenje vremena sa vlastitom obitelji povezano je sa brojnim pozitivnim ishodima za razvoj djece, a pogotovo male djece. To se dakle odnosi na socio-emocionalni, fizički i spoznajni razvoj te razvoj jezika.

Dijete će tokom praznika u kvalitetnom obiteljskom okruženju i igri s roditeljima, bakama i djedovima mnogo toga naučiti i razviti. Otvara se širok spektar aktivnosti koje možete raditi sa svojim djetetom. Društvene igre, sportske aktivnosti, izleti, posjete, kreativne odnosno stvaralačke aktivnosti… pri tom imajte na umu da je svaka stimulacija tipa izleta ili zajedničke aktivnosti nova mogućnost za dječji razvoj i za razvoj povezanosti između djece i roditelja.

Godišnji odmor je vrijeme za obitelj i za nadoknadu svega što kroz godinu, zbog obaveza, ne uspijemo učiniti sa svojom djecom.

No, opet, ako ste baš primorani svoje dijete slati u vrtić tokom ljeta, budite pozitivni i imajte povjerenje u odgojitelje kao stručne i kompetentne profesionalce te u stručni tim vrtića koji prvenstveno vodi brigu o potrebama sve djece te  da ona izvuku najbolje što mogu od ljetnog rada.

Ana Jovičić, prof. ped.