Mentalno zdravlje jednako je važno kao i ono fizičko, no mentalnom se zdravlju prečesto ne pridodaje dovoljno pozornosti.

Što je to zapravo mentalno zdravlje?

WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) definira mentalno zdravlje kao ‘‘stanje u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresom, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi zajednici. Mentalno zdravlje dio je općeg zdravlja i ne odnosi se samo na odsustvo bolesti.”

Na mentalno zdravlje utječu  biološki, psihološki i socijalni čimbenici:

• Biološki čimbenici: genetska predispozicija, temperament, kvocijent inteligencije, tjelesno zdravlje…
• Psihološki čimbenici: samopoštovanje, strategije suočavanja, socijalne vještine, vještine komunikacije, vještine rješavanja problema…
• Socijalni čimbenici: obiteljski odnosi, iskustvo traume, vršnjački odnosi, stresni životni događaji, okolina…

U predškolskom periodu najveći učinak svakako imaju socijalni čimbenici, a u tome jednu od najvažnijih uloga igra obiteljska sredina i sekundarna okolina u kojoj dijete provodi najviše vremena, odnosno vrtić.

Dodatno, jako je važno da dijete (bilo da je riječ o djevojčici ili dječaku) potičete da iskazuje svoje emocije i da ono govori o onome što ga tišti.  Važno je da mu pokazujete da ga volite i da mu dajete potrebnu podršku te da ste uvijek tu za njega.

U slučaju da primijetite neki od sljedećih obrazaca ponašanja, posvetite svome djetetu malo više pažnje od uobičajenog kako biste se uvjerili da je s njim sve u redu:

• Ako je dijete uplašeno, povučeno i plačljivo
• Reagira većom separacijskom tjeskobom pri dolasku u vrtić nego inače
• Ima potrebu biti konstantno u vašoj blizini
• Pokazuje razdražljivost, svadljivost, agresivnost
• Ima izraženiji motorički nemir
• Nema interesa za inače uobičajene aktivnosti
• Mijenja uobičajene navike (jelo, spavanje)
• Češće mokri u gaćice (preko dana, i pri spavanju)
• Traži više svoje prijelazne objekte
• Ima povećanu osjetljivost na zvukove (prasak, lupanje vratima…)…

Prihvatite sve osjećaje koje djeca izražavaju i pokažite razumijevanje za njih. Recite im da su to normalni osjećaji koje svi ljudi imaju te da oni s vremenom prođu.

Ako ne znate što reći, uvijek možete suosjećajno ponoviti ono što vam je dijete reklo – to djetetu daje osjećaj da ste ga čuli i da ga razumijete.

Osim priznavanja i imenovanja osjećaja izrazito je važno voditi računa o djetetovim potrebama. Evo nekoliko korisnih savjeta kojima, unutar obiteljske sredine, možete raditi na mentalnom zdravlju vašeg djeteta:

• Potičite ih na razgovor
• Potičite ih na iskazivanje emocija
• Svakodnevno im dajte do znanja da ste tu za njih bez obzira na sve
• Uvijek imajte vremena za njih
• U razgovoru s njima koristite ohrabrujući vokabular
• Podižite im samopouzdanje
• Pohvaljujte ih
• Budite im podrška u svemu
• Zajednički pronalazite rješenja za probleme koje ih tište
• Rješavajte sukobe smireno i s razumijevanjem
• Budite otvoreni i iskreni s njima (čak i o vlastitim problemima)

I koliko god je to moguće, osigurajte djetetu vrijeme i uvjete za igru. Igra je djeci beskrajno važna jer potiče njihov cjeloviti razvoj – kognitivni, motorički i socioemocionalni. Igra kod djece potiče razvoj pamćenja, jezičnih kompetencija, razvoj apstraktnog mišljenja, koncentracije, kreativnost, sposobnost razumijevanja drugih…  Ali ona također omogućuje stvaranje prilike za opuštanje i zabavu što je jako važno ako dijete nešto tišti.

I za kraj, imajte na umu djeca uče promatrajući nas odrasle, i najglasnija je poruka upravo ona koju vide iz naših postupaka.