Vazdazeleno stablo iz porodice borovki. Stablo može narasti i do 60 metara. Krošnja je u početku široko piramidalna no u staroj dobi vrh postaje ravan. Promjer debla može biti do 2,5 metra. U mladosti je kora glatka i svijetlosiva, a kasnije potamni i izrazito ispuca uzduž i poprijeko u uglaste ljuske. Unutrašnji dio kore je crvenkast sa vrećicama punim smole. Grane su smještene horizontalno u pršljenovima. Mlade grančice su obilno pokrivene dlačicama, kasnije ogole, sivosmeđe su, a nakon što iglice otpadnu budu glatke. Cvjetovi su jednodomni, na gornjim granama i cvjetaju od travnja do lipnja. Zreli češeri su tamnosmeđi, dozrijevaju u rujnu i listopadu iste godine. Kada dozru raspadaju se na grani te ih se tako ne može naći cijele na tlu. Raste na području južne, srednje te u dijelu zapadne Europe. U Hrvatskoj je jedina autohtona vrsta jele. Široko je rasprostranjena i kod nas uz bukvu i hrast lužnjak, najzastupljenije je šumsko stablo. Zbog svojih spuštenih grana i glatkih iglica prilagođena je životu u planinskim područjima gdje ima puno snježnih oborina. Veoma je osjetljiva na gradska onečišćenja zraka, vode i tla, slabo podnosi mraz i sušu. Iako je vrlo česta smatra se ugroženom vrstom. Zbog istih razloga ne sadi se mnogo u parkovima. Životni vijek iznosi više od 600 godina.