Smreka je zimzeleno stablo iz porodice borovki. Stablo je uspravno, pravilno razgranato, čunjaste krošnje, naraste do 55 metara visine. Grane su pršljenasto raspoređene, viseće su, vodoravne ili se malo uzdižu. Mlade grane su svijetlo do crvenosmeđe i gole. Krošnja je uska, piramidalna, pravilno razgranata i s ušiljenim vrhom. Korijen je plitak i bez glavne žile, stvara brojne bočne izboje. Iglice oko grančica su ravnomjerno spiralno raspoređene, šiljaste, plosnate, ukočene i malo povinute. Na stablu se zadržavaju 5-7 godina, a nakon što otpadnu ostavljaju hrapavu grančicu. Cvjetovi su jednodomni. Rasprostranjena je u sjevernoj Europi te na brdskim i planinskim područjima srednje i južne Europe. Sadi se radi potrebe drvne industrije, no i kao ukrasno stablo u dvorištima i parkovima. Razmnožava se sjemenom i vegetativno reznicama u kasno ljeto. Odgovara joj svježe, rahlo, humusno i kiselo tlo. Dobro podnosi zasjenu, hladne temperature i sušu. Na mladim izbojima u 4. i 5. mjesecu biljne uši izlučuju medenu rosu koja privlači pčele. Takav pčelinji med naziva se medun, tamne je boje, gust i brzo se kristalizira. Izrazito je cijenjen jer sadrži mnogo minerala. Mlade iglice bogate su vitaminom C, može ih se konzumirati kao zdravu proljetnu grickalicu, koristiti za pripremanje čaja ili izradu sirupa. Smola se može žvakati kao žvakača guma. Drvo smreke koristi se za izradu namještaja i gudačkih instrumenata. U izradi košnica smatra se najkvalitetnijim drvom.