Djeca uče biti odgovorna i samostalna već u najranijoj dobi. To je vrlo važan proces u kojemu roditelji igraju najvažniju ulogu. Ako djetetu omogućimo određen stupanj samostalnosti i potičemo ga, razvit će se pozitivni osjećaji samopouzdanja i samopoštovanja, ponosa i sigurnosti. Svako dijete osjeća neizmjernu radost kada vidi da samo u nečemu uspijeva.

Sa razvojem samostalnosti, roditelji zapravo postupno postaju suvišni u životima svoje djece. To može pomalo djelovati zastrašujuće pa ponekad dolazi do problema jer roditelji žele uvijek biti tu za svoje dijete, odgovarati na njegove potrebe, čuvati ga, štititi i u svemu mu pomagati. Time zadržavaju djetetovu ovisnost o njima jer im je teško emocionalno prihvatiti ono što je zapravo prirodni tijek djetetova razvoja… samostalnost.

Također, vrlo često roditelji umjesto djeteta obavljaju ono što bi dijete moglo učiniti i samo, čisto jer im se to čini kao jednostavnije i brže rješenje, rješenje sa manje ”nereda”. Takvim postupcima roditelji uskraćuju djetetu priliku razvoja samostalnosti, ali i odgovornosti. Roditelj treba znati prepoznati kada djetetu više pomaže time da ga pusti da samo nešto obavi, a kada mu je uistinu potrebna pomoć. Kada odlučujemo koliko samostalnosti dopustiti djetetu, treba imati na umu njegovu dob, razvojnu fazu mogućnosti.

Kada je riječ o bebama, važno je da im se omogući da same otkrivaju i istražuju svijet oko sebe, da dodiruju, isprobavaju, sastavljaju, rastavljaju… to pospješuje njihov spoznajni razvoj, a ujedno je i korak prema samostalnosti.

Sve počinje od sitnih, uobičajenih radnji poput oblačenja i hranjenja, a kasnije i zahtjevnije poput učenja, pospremanja sobe, pomaganja u čišćenju… Vi kao roditelji bi to vjerojatno odradili ”čišće” i ”brže”, ali dozvolite si malo odstupanja i nereda jer ako ne dozvolite jednostavnije radnje, kasnije, kod zahtjevnijih radnji dijete neće pokazivati samostalnost.

Kada dijete samostalno nešto postigne, osjećat će se uspješno čime će dobiti ”vjetar u leđa” i dodatno razvijati svoje sposobnosti. Važno mu je dopustiti da konstantno pokušava i da se nauči nositi i s uspjehom i s neuspjehom.

KAKO KAO RODITELJ MOŽETE POMOĆI?

• Pripremite se na nered – dijete ne može obavljati određene aktivnosti poput odraslih
• Oboružajte se strpljenjem i ekstra vremenom – dijete neće biti toliko brzo kao odrasli
• Omogućite djetetu dobno prikladne igračke kako bi se učilo samo igrati – onda ga naučite kako da te iste igračke posprema nakon igre i to tako da vi to u početku odradite nekoliko puta zajedno s njim
• Potaknete dijete da sudjeluje u sitnim kućnim poslovima (usisavanje, brisanje prašine i pospremanje kreveta…)
• Potaknete dijete da samostalno odlučuje u nekim jednostavnim stvarima – što će obući, koju boju majice želi, kakvu bi frizuru htjelo…
• Dopustite djetetu da pogriješi i pomognete mu da nauči iz vlastitog iskustva
• Potaknite dijete da samo rješava probleme umjesto da mu vi kažete i obavite sve umjesto njega
• Pripremite teren za djetetov uspjeh – pobrinite se da dijete doživi uspjeh i dajte mu zadatak za koji ste sigurni da ga može uspješno riješiti – ovo je jako važno u slučaju da je dijete doživjelo nekoliko neuspjeha za redom
• Poštujete djetetovu odluku kad god možete i uvijek mu budite podrška
• Pohvalite djetetove pokušaje bez obzira na ishod
• Budete primjer – dijete mora vidjeti i vas kako se nosite sa uspjesima i neuspjesima.
• Budite dosljedni u svemu što radite
• Nemojte davati oprečne primjere

I zapamtite da se dobri temelji postavljaju već u ranom djetinjstvu.

Ana Jovičić, prof. ped.