Ljetni period je stigao. Neki su već na godišnjem odmoru ili ga tek planiraju. U svakom slučaju, došlo je do promjene dosadašnjeg dnevnog ritma zbog promjena koje često prate ljetni period (promjene u vrtićkom okruženju, školski praznici, kasnije noćno uspavljivanje, moguća veća izloženost ekranima, odlazak na more…). Uz spomenute promjene mijenjaju se i dnevne rutine djece.

Kod promjene dnevnih rutina korisno je prilagoditi dotadašnje rutine novim okolnostima. Primjerice, dok smo na moru idemo kasnije spavati, kasnije večeramo, smijemo gledati više crtića… Nove rutine je korisno i verbalizirati i suptilno dati do znanja da su one ipak samo prolaznog karaktera: Dok smo na moru ćemo…/Sada tri dana nećemo…

Često se događa da roditelji nisu svjesni važnosti rutine i velike snage tih naizgled malih, svakodnevnih situacija. Slobodno, neplanirano vrijeme je ponekad dobro, ali u umjerenoj količini jer dugoročno može loše utjecati na djecu, pogotovo u stresnim situacijama. Predvidljivost koju sa sobom nose rutine daje i djeci i odraslima sigurnost što je posebno važno u stresnim životnim situacijama. Bilo kakvom promjenom u obitelji (selidba, dolazak novog člana obitelji, bolest i ostalo) potrebno je zadržati neke određene rutine. Potrebno je obratiti pažnju na dosljednost u provođenju rutina i njihovu korisnost za mentalno, ali i fizičko zdravlje.

Zbog toga što su predvidljive, repetitivne i funkcionalne, rutine su vrlo vrijedne za poticanje dječjeg razvoja.  Roditelji djece s teškoćama u razvoju pred koje su postavljeni veliki zahtjevi (obavljanje pregleda, odlasci na terapije…) često ne uočavaju svakodnevne i spontane prilike za poticanje svojeg djeteta. Djeca uče sudjelujući u rutinama koje su važne za članove te obitelji, a te iste rutine uključuju i same članove obitelji. Na taj način rutine potiču uvježbavanje komunikacijskih, jezično-govornih i socijalnih sposobnosti te samostalnosti u vještinama svakodnevnog života (hranjenje, oblačenje…). Obiteljski rituali, djetetove i obiteljske rutine i gotovo sve svakodnevne rutine sadrže mogućnosti koje mogu pridonijeti cjelokupnomu djetetovu razvoju.

Kroz rutine se odvija i pružanje strukture. To su najčešće rutine hranjenja, kupanja, spavanja, presvlačenja i oblačenja i igranja. Da bi se rutine razvile, djeca im moraju biti izložena, po mogućnosti u isto vrijeme i na sličan način. Kako bi se utvrdile korisno ih je verbalno najavljivati: ”Prvo oprati zube pa onda čitanje priče” ili ih poticati pričom ”Medo Tobi prije ručka pere ruke”, pjesmicama ”Kruška, jabuka, šljiva” te pohvalama ”Sve si vratio na mjesto pa ćeš sutra znati gdje ćeš ih pronaći”.

Rutine su korisne iz više razloga – njima se zadovoljavaju djetetove fiziološke potrebe poput hranjenja i spavanja, ali i psihološke potrebe da se netko za njih brine, da imaju osjećaj da su nekome važni i da nekome pripadaju te da su uspješni i samostalni.  Rutine su odlične prilike za povezivanje i za učenje.

Posebno korisna rutina za razvoj pozitivnog odnosa djeteta i roditelja, a time i uspješniju suradnju, jest rutina „1 na 1  – roditelj – dijete“ – vrijeme u kojem je roditelj u potpunosti posvećen djetetu, njegovoj igri i komunikaciji s njim bez ometajućih čimbenika (npr. ekrani u pozadini, drugo dijete, korištenje mobitela) uz napomenu kako je od količine vremena važnija nepodijeljena pažnja koju dijete dobije od roditelja.

Kada dijete zna što može očekivati svijet mu je predvidljivije mjesto, a to jača njegov osjećaj kontrole i osjećaj sigurnosti. A kada se dijete osjeća sigurno tada se osjeća bolje, uspješnije uči i razvija se. Rutine su posebice korisne kada se u djetetovom životu dogode stresni događaji jer im donekle vraćaju osjećaj kontrole i sigurnosti.

Živimo u vremenu u kojem mnoge obitelji imaju prepunjen raspored s puno očekivanja i zadataka. Rutine nam mogu pomoći unijeti strukturu u svakodnevni život, imajući na umu da je fleksibilnost u njihovom postavljanju i održavanju također ponekad nužna.

Ana Željeznak Jovičić, prof.ped.