Privođenje kraju pedagoške godine za roditelje i djecu školske obveznike ne označava samo ljetnu stanku u vrtiću već trajno napuštanje vrtića. Tranzicija iz vrtića u školu predstavlja veliko veselje za dijete, ali je i svojevrsni gubitak. Dijete postaje školarac, ali se ujedno rastavlja od svojih odgojiteljica i većine prijatelja iz skupine. Iako je polazak u školu kod većine djece i roditelja popraćen osjećajem uzbuđenja i veselja, istovremeno se gubi sigurnost vrtića.

Prijelaz iz vrtića u školske klupe označava prijelaz iz svojevrsnog ležernog načina funkcioniranja na jednu razinu sa povećanim stupnjem odgovornosti. To je svakako period koji dovodi do promjena u funkcioniranju obitelji, koji i pred dijete i roditelje postavlja drugačije uloge, zahtjeve, pravila i vrste odgovornosti.  Djetetov prijelaz i adaptaciju na novo okruženje mogu olakšati stimulirajući uvjeti obiteljske sredine, predškolski program i program škole koji prepoznaje značaj ranijih djetetovih iskustava i njihovo međusobno povezivanje.

Vrlo je važno, još u trenutcima pohađanja vrtića, razgovarati s djetetom o svim promjenama koje će se dogoditi te pomoći djetetu da nađe način kako se oprostiti od prijatelja, posebno onih koje možda neće viđati u školi ili u susjedstvu. To je zadatak odgojitelja, stručne službe vrtića, ali naravno i roditelja.

Polaskom u školu dijete se suočava sa drugačijom odgovornošću, obavezama i novom organizacijom života. Osim toga, suočava se i sa ocjenjivanjem, takmičenjem, različitim situacijama uspjeha ili neuspjeha. Da bi se dijete uspješno nosilo sa izazovima početka školovanja važno je da je ono u vrtiću steklo potrebne predškolske vještine, ali je još važnije da:

• ima pozitivnu sliku o sebi (da se osjeća prihvaćeno, kompetentno, sigurno, voljeno, uvaženo, vrijedno, dobro),
• zna se zauzeti za sebe, asertivno je (vodi računa o sebi i svojim potrebama, ne ugrožavajući i poštujući potrebe drugih),
• odgovorno donosi odluke,
• konstruktivno rješava sukobe (bez pobjednika i poraženog),
• ponosi se uspjehom i podnosi neuspjeh (primjereno izražava emocije),
• pomaže i dijeli s prijateljima (empatija, suradnja).

I još neki dodatni savjeti za roditelje i obiteljsko okruženje:

• Razvijajte pozitivne stavove djeteta prema školi i učitelju. Nemojte plašiti dijete školom niti mu prijetiti učiteljicom. O školi pričajte kao o mjestu na kome će dijete puno naučiti i raditi zanimljive stvari.
• Dajte djetetu do znanja da imate povjerenja u njegove sposobnosti i  da može računati na vašu pomoć. Razgovarajte na koje načine može zatražiti pomoć od vas, tko mu još može pomoći kada nešto ne razumije ili ima problema.
• Uključite dijete u sve aktivnosti oko nabave i pripreme školskog pribora i knjiga.
• Planirajte godišnji odmor – osigurajte si slobodne dane kako bi prvih dana otpratili dijete u školu i dočekali ga po povratku iz škole.
• Pobrinite se da dijete ima slobodan period između ispisa iz vrtića i polaska u školu. Nemojte da iz vrtića ide direktno u školsku klupu. Neka provede barem dio ljeta bez ikakvih obaveza.
• Pobrinite se da učiteljica i stručna služba škole dobiju sve važne informacije koje mogu pomoći boljem razumijevanju djetetovog ponašanja i eventualnih teškoća.

Očekivanja i zahtjevi školske sredine predstavljaju stresnu situaciju i potrebno je određeno vrijeme kako bi se djeca privikla na novu sredinu. Neki od ranije spomenutih savjeta koji mogu olakšati djeci polazak u školu, doprinijet će smanjenju početne tjeskobe i zabrinutosti djeteta.

I ne zaboravite, dijete koje postaje učenik ne prestaje biti dijete i ne prestaje potreba za igrom!

Ana Jovičić, prof. ped.