Jeste li ikad čuli nešto slično ovome: „Mama, meni je dosadno!“ ili „Tata, daj mi mobitel, daj mi, daj mi, daj mi…“? Takve i slične rečenice čujemo jer djeca ponekad teško podnose osjećaj dosade i mogu biti ustrajna u svojoj namjeri da dobiju ono što će ih sigurno zabaviti – ekrane. O čemu se zapravo radi?

Dosada je emocija koju svi povremeno osjećamo. To je neugodan osjećaj koji se javlja kada mislimo da ne možemo zadovoljiti svoje želje. Tada dolazi do frustracije jer se osjećamo nemoćni, tj. ne možemo se zabaviti onako kako bismo htjeli. Dosada je korisna jer nas potiče da nešto napravimo, da se maknemo iz te situacije u kojoj ne možemo zadovoljiti želje.

Dobre strane dosade

S obzirom da se radi o frustraciji, u dosadnim situacijama dijete razvija toleranciju na frustraciju. Uči kako se primjereno ponašati u situacijama koje nisu „super“. Ta vještina je važna za čekanje u trgovinama i restoranima, čekanje na red u igrama, pripremu za školu i sl.

Djetetu je dosadno kada mu odrasli (roditelji, bake/djedovi, odgojiteljice) ne strukturiraju vrijeme. To je prilika da dijete samo pronađe načine kako se zabaviti. Pritom razvija vještine planiranja, organizacije i rješavanja problema.

Kada je djetetu dosadno, može se posvetiti maštanju, sanjarenju, razmišljanju o neobičnim stvarima koje „nisu korisne“. Tako se rađa kreativnost ili mogućnost sagledavanja svijeta na originalan i nov način. Kod djece se kreativnost najčešće očituje u slobodnoj igri koju organiziraju sami ili u suradnji s drugom djecom i u kojoj je sve moguće.

Ako dijete samo osmisli igru i zabavu, imat će priliku osjetiti uspjeh zbog svojeg postignuća, odnosno bit će ponosno na sebe. To pridonosi razvoju samostalnosti i inicijative, karakteristika važnih za kasniji školski uspjeh.

Kako pristupiti djetetu koje se dosađuje?

Prije svega, važno je djetetu omogućiti slobodno vrijeme svaki dan kako bi uopće moglo doživjeti dosadu. Što je dijete mlađe, treba mu više podrške od roditelja da bi naučilo nositi se s njom.

Kada dijete počne negodovati jer mu je dosadno, možemo mu reflektirati njegovu emociju i objasniti kako je to prirodno: „Dosadno ti je i ne znaš čega bi se igrala. Svima je nekada dosadno. Znam da ćeš smisliti barem dvije stvari koje možeš napraviti.“

Da bismo usmjerili dijete u učenju pravilnog nošenja s dosadom, možemo ga pitati za njegove/njezine ideje o mogućim igrama i aktivnostima. Kasnije možemo podsjetiti dijete na te ideje. Time želimo angažirati dijete, umjesto da ga naučimo da pasivno čeka zabavu.

U redu je usmjeriti dijete na neke aktivnosti, osobito u mlađoj dobi. Pritom je važno prepustiti djetetu izbor načina provođenja vremena (bez obzira na naše preferencije).

Možda najteže je prihvatiti činjenicu da nije posao roditelja zabavljati dijete i kontinuirano mu nuditi sadržaje i aktivnosti. U redu je da se dijete povremeno dosađuje i da negoduje zbog toga.

Što bismo trebali izbjegavati?

Gasiti dosadu ekranima

• Igrice, pjesmice i video snimke su jako atraktivan sadržaj i djeca se kroz ekrane lako i brzo zabave, bez puno truda. Tako uče da se za vlastitu zabavu nije potrebno potruditi i dolaze u rizik da postanu „ovisni“ o ekranima. Ako roditelji ne znaju kako smanjiti vlastitu dosadu bez mobitela, tableta, računala ili televizije, nesvjesno će naučiti i svoju djecu da se ponašaju slično. Budimo dobar primjer našoj djeci.

Pretrpavati dječje sobe igračkama

• Obilje igračaka predstavlja previše podražaja za dijete i otežava mu odabir igračke za igranje. Kada je prisutan manji broj igračaka, dijete će se više angažirati u igri i više cijeniti postojeće igračke.

Preuzimati odgovornost za dječju dosadu

• Važno je osigurati zajedničko vrijeme za igru s djetetom. No postoji i vrijeme kada roditelji nešto obavljaju ili se odmaraju. Dijete će tada nagovarati roditelje da mu se posvete i tu je važno postaviti jasne granice. To možemo napraviti tako da uvažimo djetetove želje i uputimo ga na aktivnosti koje može samo

Uvoditi previše aktivnosti i strukture u život djeteta

• Djetetu treba omogućiti dovoljno slobodnog vremena da se dosađuje jer će na taj način naučiti nositi se s dosadom i razviti brojne korisne vještine.

Ivana Mihotić, mag.psych.