Duda varalica je omiljeni predmet male djece, čak i one koja su isključivo na prirodnoj prehrani. Roditelji se često pitaju treba li uopće nabaviti dudu i ponuditi je djetetu. Kakva god vaša odluka bila, mame ih koriste već desetljećima.

Dijete koje prihvati dudu teško se od nje odvoji. Sisanje zadovoljava najprije potrebu za hranom, ali je također i način kojim dijete ublaži osjećaj samoće i straha. Sisanje zapravo potiče stvaranje i oslobađanje endorfina, hormona koji daje osjet zadovoljstva i ugode.

Duda smiruje dijete u onim trenucima kad mama nije kraj njega. Pomaže mu i kada niču zubi i probijaju otečene i crvene desni, što djetetu nije ugodno. I stvarno, izgleda da taj mali predmet ima važno mjesto u ranom razdoblju života.

Kritički stavovi vezani uz dude varalice, najčešće se odnose na utjecaj dude na razvoj nepca, rast zubi i čeljusti. Naravno, važan je izbor dude. Kvalitetna anatomski oblikovana duda (izdužen eliptični oblik mekog dijela) svakako je preporučljivija od sisanja palca ili dude okruglog oblika.

Nakon godinu i pol do dvije, duda je odigrala svoju ulogu i treba je se pokušati riješiti. Ako ste hranili dijete na prsima makar samo kroz nekoliko tjedana, vjerojatno će manje koristiti dudu i trebati će manje napora uvjeriti dijete da se odvoji od dude.

Svakako je mama prva koja će početi proces odvikavanja od dude, ako smatra da je za to došlo vrijeme, ali nije dobro činiti to potajno. Važno je odabrati pravi trenutak.

Ako je mama na odmoru ili ima nekoliko slobodnih dana, dijete se osjeća sigurnije i sretnije, pa je vjerojatnost za uspješno odvajanje od dude veća. Ako dijete ima više od godine dana, lijepo i normalno se razvija, a mama je spremna na to, može se pokušati pronaći trenutak za odbacivanje dude. Tu treba računati i na početni neuspjeh.

Donosimo vam nekoliko savjeta koji bi mogli pomoći djetetu u odvikavanju od njegove omiljene “tješilice”:

• Dudu treba pokušati odstraniti kad se dijete sigurnije kreće, kad ga privlače predmeti koji ga okružuju i jako mu je važno da ih dohvati. Kad napreduje u kretanju, manje će misliti na dudu.

• Treba znati da dijete koje ostavlja dudu gubi sigurnost. Ne treba započeti s ostavljanjem dude ukoliko se u obitelji odvijaju važne promjene: dolazak novog člana obitelji, brata ili sestrice, promjena stana, odlazak u jaslice ili vrtić, jer te situacije za dijete predstavljaju stres.

• Dijete nikad nemojte izlagati ruganju ili podsmjehu jer je duda predmet uz koji se dijete emotivno vezalo. Nemojte govoriti: “Duda je fuj… pogledaj kako je ružna … ti si mala beba…” i sl., jer ćete dijete dodatno frustrirati i zbuniti.

• Odvikavanje možete započeti na način da dijete može dobiti dudu samo u nekim trenucima dana kada mu treba utjeha. Dakle, ne kad je zauzeto igrom, već eventualno za vrijeme dnevnog spavanja ili večernjeg uspavljivanja.

• Kad dijete ne koristi dudu, neka mu ne bude pred očima, a osobito ne spremna na lančiću za dudu. Kad dijete vidi dudu, to izaziva krizu. Igra ne pomaže, ljuti se i želi dudu. Uvijek mu se može reći da se duda odmara u kutiji i da će je dobiti navečer. Potražite neko lijepo mjesto gdje će se duda “odmarati”. Ako dijete zna gdje se duda nalazi, to mu daje sigurnost i ne ograničava ga da je potraži.

• Ako dijete uporno ne prihvaća ovo pojašnjenje, treba pribjeći lukavstvu: na dudi su se pojavile (nacrtane) crvene točkice što znači da je bolesna, treba je odvesti doktoru, pa kad ozdravi, opet će se vratiti. Potrebno je izmisliti niz maštovitih pričica kako bi dijete pristalo odreći se dude.

• Ako dijete i dalje ostaje pri svome, duda se može oštetiti (uz maminu pomoć). Zamjene nema, a dućani su zatvoreni. Dijete će teško nastaviti koristiti oštećenu dudu.

• Treba postaviti jednu liniju i slijediti je vrlo postupno, ali bez oklijevanja. Ako je mama nesigurna, dijete će to osjetiti i sve će se vratiti na staro.

• Na putu odvikavanja od dude mama mora imati podršku – važno je da je svi ukućani podrže, kako dijete ne bi primalo krive poruke.

• Dobro je uključiti dijete u jedan “tajni dogovor”, jer će se na taj način osjetiti suradnikom, biti motivirano i ponosno na sebe.

• Ako je djetetu dosadno, treba nešto učiniti da se dosada prekine. Ipak, ako uz svu domišljatost reagira loše: nervozno je i počne sisati palac, treba opet malo pričekati s odvikavanjem od dude. Izbjegnite prijekore koji samo povećavaju napetost i osjećaj krivnje. Nakon nekog vremena treba razmisliti je li ponovno došao trenutak za sklanjanje dude.

• Važno je zajedno s djetetom tražiti trenutke u kojima se osjeća spremno biti bez dude.

• Okružite dijete njegovim/njenim vršnjacima koji ne koriste dude kako bi prihvatilo ideju da duda nije potrebna.

• Za odvikavanje od dude prilikom uspavljivanja, vrijede isti savjeti. Na krize ipak treba računati, no postupak je u tijeku. Dijete će se ubrzo odviknuti od uspavljivanja s dudom, iako će mama izgubiti koji sat spavanja. Prvu noć bez dude svakako treba proslaviti s cijelom obitelji i svima dati na znanje koliki je uspjeh postignut. Dijete će se ponositi sobom i biti sigurnije.

Ako ništa od navedenog ne upali, ponovo procijenite situaciju. Možda dijete jednostavno nije spremno odbaciti dudu, i to je u redu još neko vrijeme. Ako zaključite da vašem djetetu još uvijek treba duda, bar još nekoliko mjeseci, dopustite to, ali koristite sljedeće mjere predostrožnosti:

• Uvijek ga prvo pokušajte utješiti na neki drugi način.

• Dozvolite djetetu da koristi dudu samo na kratko i kad smatrate da mu zaista treba.

• Postepeno smanjite učestalost i vrijeme korištenja dude.

Ideja više:
Povedite dijete zajedno s dudom u dućan s igračkama i dozvolite mu da si samo izabere novu igračku ili plišanu životinju koja će služiti kao zamjena za dudu. Na blagajni “platite” igračku dudom. Mnogi prodavači u dućanima s igračkama već imaju iskustva s ovakvom metodom i voljni su se pretvarati zajedno s vama! Kombinirajte oproštaj s dudom s puno aplauza i malom nagradom za dijete.
Još jedna zgodna tradicija opraštanja s dudom je “drvo duda varalica” iz Danske. Najčešće je to drvo u blizini popularnog dječjeg igrališta gdje djeca ostavljaju svoje dude nakon male oproštajne ceremonije tako da je objese na granu. Možete izmisliti vlastitu oproštajnu tradiciju, izaberite vlastito “drvo za dude” u svom vrtu. Na taj način dijete još uvijek može ići u posjetu svojoj najdražoj igrački za utjehu.

Malo po malo, uspjeh neće izostati. Vaše dijete će prerasti svoju potrebu za dudom i ona će vam postati samo još jedna simpatična uspomena na odrastanje vašeg djeteta.