Govor je optimalna čovječja komunikacija. On zahtijeva fine pokrete govornih organa i njihovu međusobnu usklađenost i odvija se u određenom vremenskom trajanju. Svako odstupanje od toga stvara poremećaj u govoru pa tako i mucanje.

Većina djece (oko 2,4%) u razdoblju od druge do pete godine života prođe kroz fazu mucanja, ponavljanjem određenih slogova, riječi ili fraza, zatezanjem riječi, “gutanjem” ili sjeckanjem riječi ili rečenica. Iz razloga jer se najintenzivniji razvoj jezika i govora događa u prve tri godine kada govorni organi nisu još sposobni brzo proizvoditi fine pokrete koji su potrebni za tečan govor. U većini slučajeva, ako se djetetu ne osvijeste, ovi simptomi spontano nestaju, kako dijete uči govoriti i koordinirati mišiće koji se koriste pri govoru. Međutim, katkad i normalne razvojne netečnosti, prisutne kod djeteta, kod gotovo svakog djeteta, mogu postati uzrok poremećaja i prerasti u „pravo mucanje“. To se može dogoditi ako okolina djetetu osvijesti takva zastajkivala pa uslijed toga ono osjeti potrebu da ih izbjegava i svladava. Dijete tada gubi spontanost u govoru, počinje razmišljati o tome kako će što reći, kako pokrenuti i uskladiti govorne organe, kako i koliko udahnuti. Pri tome može doći do povećane napetosti, a zastoji mogu postati jači i učestaliji. Na taj način se stvara zatvoren krug osjećaja neugode i neuspjeha, iz kojeg je djetetu samom teško izići.

ŠTO RODITELJI MOGU UČINITI KADA SE KOD DJETETA POJAVE NETEČNOSTI U GOVORU:

• osvijestite djetetu koliko ga volite, kao i koliko drugih lijepih stvari ono zna (pjevati, crtati, oponašati baku ili djedu i sl.)
• potičite dijete da bude neovisno, hrabrite ga u provođenju njegovih ideja
• u razgovoru s djetetom svoju pažnju usmjerite na ono što dijete govori, ne na to kako govori
• budite svojem djetetu dobar govorni uzor, pričajte s njim polagano
• svoj govor prilagodite djetetu (govorite jednostavnijim rečenicama, mirnije i sporije)
• pjevajte s djetetom (u pjevanju nema mucanja, pa se tako podržava pravilan ritam koji je kod mucanja poremećen)
• igrajte se sa svojim djetetom, u razdobljima netečnog govora dajte prednost neverbalnim igrama (crtajte, modelirajte, gradite…)
• ne prekidajte dijete dok govori
• ne upozoravajte dijete na pogreške u govoru
• ne govorite umjesto djeteta, ne završavajte njegove riječi/rečenice
• ne govorite mu da stane, počne ponovo, duboko udahne ili da priča polaganije
• ne korite dijete kad muca, ne nagrađujte ga kad tečno govori
• informirajte djetetovu bližu okolinu (vrtić, rodbinu) o govoru djeteta i ne dozvolite da mu se rugaju
• ako je vaše dijete svjesno poteškoća u govoru, razgovarajte s njim na primjeren način o tome, objasnite svojem djetetu da svi ljudi ponekad mucaju
• nemojte djetetovo mucanje doživljavati kao svoj neuspjeh i krivnju

Antonija Vranić, mag.logoped.