Poremećaji glasa u predškolskoj dobi

Objavljeno : 30. srp 2020.

Poremećaji glasa u predškolskoj dobi

 

Najčešći poremećaj glasa u dječjoj dobi je promuklost ili disfonija.  Poremećajima glasa mogli bismo nazvati sve ono što smanjuje učinak komunikacije i čini glas manje ugodnim, pri čemu govornik za primjereno jak i ugodan glas troši previše energije.

 

Poremećajima glasa mogli bismo nazvati sve ono što smanjuje učinak komunikacije i čini glas manje ugodnim, pri čemu govornik za primjereno jak i ugodan glas troši previše energije.

Najčešći poremećaj glasa u dječjoj dobi je promuklost ili disfonija. U dječjoj populaciji ona nije rijetkost. Ispitivanja su pokazala da je promuklost prisutna kod 50-60 posto školske djece. Taj postotak ukazuje na nužnost pojačane brige o dječjem glasu već od najranije dobi, jer je zdrav dječji glas preduvjet za razvoj zdravog glasa odrasle osobe.

Dječja promuklost i što je uzrokuje

Promuklost označava svako odstupanje od normalnog obilježja visine, intenziteta i kvalitete glasa.

U ovisnosti o duljini trajanja simptoma promuklost može biti:

  • akutna ili iznenadna promuklost koja traje kraće vrijeme i obično prolazi nakon odgovarajuće terapije (npr. akutne upalne bolesti u području grkljana ili cijelog dišnog trakta uzrokovane virusima, ili kao posljedica bakterijskih upala i nekih alergijskih stanja)
  • kronična promuklost koja traje dulje vrijeme, nekoliko tjedana, mjeseci ili čak godina

Dugotrajnu promuklost u dječjoj dobi može uzrokovati:

  • hiperkinetička disfonija

Najčešće je uzrokovana dugotrajnom pogrešnom uporabom glasa: preglasnim govorom, vikanjem, napetim vokalnim igrama, pretjeranim kašljanjem ili čišćenjem grla…

  • vokalni čvorići ili noduli

Njihov nastanak je posljedica dugotrajnog hiperkinetičkog načina fonacije.

Hiperkinetička disfonija i vokalni noduli češće se pojavljuju kod muške djece i to najčešće kod šestogodišnjaka.

  • papilomi

To su izrasline na glasnicama uzrokovane virusima. Kod male djece, papilomi u području grkljana veći su problem zbog poteškoća disanja nego zbog same promuklosti.

  • kronični laringitis ili kronična upala sluznice grkljana

Nastaje kao posljedica kronične iritacije grkljana nekim štetnim čimbenicima iz okoliša (onečišćeni zrak, prašina, dim cigarete…), kao posljedica česte upotrebe glasa, glasnog i dugotrajnog govora, kao rezultat dugotrajnog disanja na usta te dugotrajnog kašljanja (zbog astme, bronhitisa, kroničnih upala sinusa ili mandula).

Osim navedenih poteškoća, promuklost se javlja i kao simptom unutar poremećaja drugih segmenata govora (mucanje, dizartrija)

Na kvalitetu glasa utječu i različita odstupanja na razini rezonancije. Poremećaji rezonancije odnose se ponajviše na povećanu ili smanjenu nazalnu (nosnu) komponentu u govoru.

Poremećaji rezonancije pojavljuju se kao:

  • hiperrinofonija, kod koje se kod svih glasova u govoru uočava dodatan nazalni prizvuk
  • rinolalija, kod koje je nazalnost tako jako izražena da oštećuje ili onemogućava izgovor pojedinih glasova
  • hiporinofonija, kod koje nedostaje nazalnost pri izgovoru glasova m, n, nj
  • miješana nazalnost, kod koje je prisutna nepoželjna nazalnost pri izgovoru oralnih glasova, a nedostatna kod nazala

Najčešći uzroci poremećaja rezonancije su:

  • tonzilarni problemi (pojačane tonzile, adenoidne vegetacije)
  • rascjepi usne, rascjepi usne i nepca, rascjepi mekog nepca ili mekog i tvrdog nepca, te rascjepi koji su zahvatili i alveolarni dio (čeljusti gornje vilice)

Epidemiološke studije pokazuju da se na 581 živorođeno dijete radi jedno s rascjepom što se spola tiče, dječaci su ugroženija skupina od djevojčica.

 

Više o prevenciji poremećaja glasa i terapiji ako do istih dođe, čitajte u idućem članku.

 

Antonija Vranić, mag.logoped.